– Gdje je tata? – Nerisa je bila nemirna jer su inače u ovo vijeme već spavali u kući.
– Dušo, mama i tata više nisu s nama. – Telma joj je gladila kosu pokušavajući ostati pribrana.
– Nije istina. – počela je plakati ne željevši prihvatiti što joj Telma govori-. Želim svoju mamu.-pokušala je iskočiti iz čamca i potrčati kući; Almik ju je zadržao primeći je za ruku.
– Dušo, ne možemo ići kući. Andrej nas također želi ubiti. – nježno ju je zagrlio.
–Almiče, pogledaj! – uzviknula je Telma pokazujući u smjeru kuće. U mraku se mogao razaznati slabo osvjetljen ulaz i Almik je mogao vidjeti kretanje siluete pred vratima.
– Andrej nas već traži. Telma, pripremi čamac. – Spustio je Nerisu u čamac i skočio prema pristaništu. U jednom trenu je pomislio da bi ovo mogao biti zadnji put da kroči nogom na njega.
–Što ćeš učiniti, Almiče? Andrej samo što nije došao. Dječak nije ništa odgovorio već je odlučno otišao do Andrejevog čamca s nožem u ruci i počeo trgati susjedova jedra.
– Almiče, bježi! – Krenuo je ovamo. – Dječak se okrenuo prema kući i vidio kako se silueta svakim trenom povećava; susjed ih je već primijetio. Završio je s jedrima pa je bacio vesla u more i skočio na pristanište.
–Telma, brzo odveži užad! – viknuo je Almik dok je rezao užad na susjedovom čamcu i gurao ga prema moru. Okrenuo se prema kući i vidio da se Andrej nalazi blizu pristaništa. Telma je već oslobodila čamac od užadi i dječak ga je odgurnuo prema moru skočivši unutra.
– Čekajte! – Andrej im je dovikivao pored pristaništa. Telma i Almik uzeli su vesla i počeli svom snagom veslati svatko na svojoj strani. Andrejev pušteni čamac udaljavao se od pristaništa.
– Čekajte, prokleti bili! – Andrej, koji je u sekundi stigao na kraj pristaništa, gledao je kako se Almikov čamac sve više udaljava. Okrenuo se kako bi ušao u svoj čamac i opsovao kad je primijetio da se udaljava prema otvorenom moru. Nije razmišljao dva puta, već je skočio u more u potrazi za svojim čamcem.
– Almiče, Andrej je skočio u more, želi pokupiti svoj čamac kako bi mogao krenuti za nama. – Nerisa je sa strahom gledala što radi njihov susjed.
– Bez brige, ostavio sam ga bez jedara. Nerisa, uzmi moje veslo i nastavi veslati s Telmom. – Dodao joj je veslo i ne gubeći vrijeme počeo dizati jedro. Već je to radio puno puta, natječući se s djecom drugih ribara. Zahvaljujući već naučenim pokretima, brodić je brzo bio spreman. Sestre su nastavile veslati.
– Andrej je već u svom čamcu! – uzviknula je preplašena Nerisa, ne prestajući bacati pogled prema susjedu. Muškarac je upravo ušao u svoj čamac i počeo rastvarati jedro. Vjetar je ponovno počeo puhati i more je postajalo nemirnije. Oblaci su ostavili veliki prostor oko mjeseca i njegova slaba svjetlost osvjetljavala je scenu. Almik se okrenuo i vidio kako susjed diže ruke u njihovom smjeru, sigurno psujući zbog štete koju je dječak napravio na jedrima. Od vjetra nisu mogli čuti njegove psovke.
–Telma, Nerisa, možete prestati veslati. Vjetar će nas pogurati pa nas Andrej neće više moći dostići.
– Ne znam je li to dobra ideja. Vjetar je sve jači, a valovi sve veći. Bojim se za nas. – Telma je zabrinuto gledala uzburkano more.
– Imaj povjerenja u mene, poznajem prepreke na ovom području i možemo ploviti bez problema; otplovit ćemo prema jugu po kanalu kako bismo se udaljili od obale pa poslije krenuti prema istoku i prema otoku Kosu. Poslije ćemo vidjeti kako će nas primiti stric, a dotad ćemo biti na sigurnom od Andreja i Rimljana. Pokušajte sad malo odspavati. – Nerisa je kao i ostala djeca bila preplašena zbog svega što se dogodilo. Uzela je pokrivač i ušuškala se pored Janire, koja je i dalje spokojno spavala. Telma je s drugim pokrivačem legla na pramac čamca, malo dalje od sestara. Almik je, sjedeći pored kormila kao pravi navigator, navodio čamac spašavajući ga od kamenih zamki koje su se nalazile ispod valova.
Sati su prolazili i vjetar je pojačavao. Valovi su postajali sve jači iako nikad nisu bili prijetnja čamcu. Narisa je čvrsto držala Janiru. Bojala se da bi je neki nagli pokret čamca mogao baciti u more. Nije mogla spavati. Nije mogla prestati misliti na roditelje. Nije mogla shvatiti što su joj stariji brat i sestra rekli. Zašto nije mogla ići vidjeti roditelje? Zašto su ih ubili? Zašto sad bježe? Previše pitanja za jednu devetogodišnju djevojčicu. Kako bi voljela da je mogla reći ocu da je htjela biti ribarica kao i on. Nikad se nije usudila reći mu jer nije bilo ribarica u selu; bio je to posao za muškarce. Sjetila se zavisti koju je osjećala prema bratu kad je otac rekao da je vrijeme da krene s njim u ribarenje. Majka je nikad nije razumjela; jednom joj nije htjela pomoći u kući jer je htjela ići s ocem i Almikom. Kao kaznu je dobila zabranu izlaska iz kuće dva dana. Što će se sad dogoditi s njom? Nastavila je razmišljati o roditeljima dok su joj suze vlažile trepavice istim ritmom kojim su valovi lupali o trup čamca.
Telma je s laganom vrtoglavicom ležala na pramcu čamca ušuškana u prekrivač. Nije mogla vjerovati kakva ih je nesreća zadesila. Krivila je svog susjeda, gostioničara koji je primio Rimljane u smještaj, krivila je čak i brodolomce što su se nasukali na njihovoj plaži. Mislila je kako nikada više neće vidjeti svog voljenog Telemaha, ali ju je iznenadilo koliko joj je malo to sad značilo. Njezini snovi o vjenčanju raspršili su se istom brzinom kojom su se odvili zadnji događaji. Neprekidno se svađala s majkom koja joj je sad strašno nedostajala. Sjećala se jutara u kojima je metodički pripremala stare recepte koje je majka godinama učila napamet i prijekora kad je Telma improvizirala ili promijenila poneki sastojak. Nikad nije shvatila mržnju koju je majka gajila prema ostatku svijeta iako je dobro znala da joj djetinjstvo nije bilo lako. Sad se osjećala sama u nedaći kao i kad je jednom pala među stijene na plaži za vrijeme plime te inzistirala da se brat i sestre udalje i ne brinu za nju, ali Almik je otišao potražiti roditelje koji su je konačno spasili od plime. Tko će ih sad podržati? Kako će brinuti za brata i sestre? Na trenutke je shvaćala osjećaje koje je majka gajila prema ostatku svijeta. Ljudi nisu bili dobri; činilo se kao da su samo čekali pogodan trenutak kako bi naudili susjedu i iskoristili tuđu nesreću kako bi egoistično pospješili svoju situaciju. Osjećala se kao stranac u ovom okruženju, kao slabo biće posvuda okruženo opasnostima skrivenima u sjeni.
Almik je primjetio da mu se ruke umaraju. Satima je već upravljao čamcem prema jugu i lagano skrenuo prema istoku kako se sestre ne bi prepala naglom promjenom smjera. Kratko nakon isplovljavanja morao je skratiti površinu jedra jer se vjetar pojačavao. Izbjegao je prepreke u uvali i znao da ih Andrej ne može slijediti. Trebat će vremena da popravi svoja jedra, a nije mogao koristiti ni vesla kako bi ih dostigao. U mislima se vratio u jutro kad se škarpina bacala po dnu čamca. Tužno se nasmiješio. Vidio je oca kako živahno razgovara s njim dok je on sigurnom rukom upravljao kormilom čamca prema uvali. Osjetio je kako mu ruka pušta kormilo te ga je primio s više snage. Doći će do Kosa, dovest će sestre do sigurne luke i poslije, nije znao kako, osvetiti se Andreju za izdaju. Nije znao hoće li ih stric primiti iako ga nije bilo previše briga. Ako ih on nije želio kod sebe, nisu ni oni njega trebali. Imao je čamac i znao ribariti, ništa im ne bi nedostajalo i preživjeli bi. Podigao je pogled prema nebu i zamolio zaštitu bogova.
III
Nakon što je prošla ponoć, gusti oblaci sakrili su bojažljivi mjesec i tmina je pala na beskrajno more. Almik nije mogao vidjeti znakove koji bi mu pokazali put. Sumnjao je u stvarnu mogućnost sretnog završetka putovanja koje je predložio sestrama; nedostajalo mu je iskustvo potrebno za plovidbu u ovakvim uvjetima i jednostavno se vodio intuicijom. Već sat vremena nije vidio nijednu zvijezdu koja bi mu mogla potvrditi smjer. Vjetar se nije pojačao, ali otkad je izašao iz kanala između Samosa i kontineta, valovi su bili intenzivniji i neprekidno su prskali po čamcu ostavljajući ponekad dojam da put traje vječno. Telma je bila u potpunosti mokra i sjela je pored sestara. Nerisa je, i dalje preplašena, pokušavala utješiti Janiru koja je u suzama zazivala majku. Almik se u sebi kajao zbog smjera kojim je krenuo umjesto da je odmah