On, koji otvara puteve, ili Bog je Ljubav. 3. dio. Merjem Jolač. Читать онлайн. Newlib. NEWLIB.NET

Автор: Merjem Jolač
Издательство: Издательские решения
Серия:
Жанр произведения: Приключения: прочее
Год издания: 0
isbn: 9785005579621
Скачать книгу
Oslobađam se svake osude i svih očekivanja od drugih ljudi, znajući da svako ima svoje mjesto u svijetu i da je na svom nivou evolucije. Dajem ljubav i podršku svima, ali nudim informacije samo kada se to od mene traži, shvaćajući da moja istina ne mora biti istinita za druge.

      Izvor: Ronna Herman «Na krilima svjetlosti»

      ……………………………………………………………………………………

      Moja dugoročna belgijska multiviza istekla je u avgustu 2020. Usred pandemije, generalni konzulat Belgije u Istanbulu je zatvoren, a vize su privremeno obustavljene. Pitala sam se kako da se ponovo povežem sa svojim Twin Flame. Belgijska viza za EU očigledno nije bila dovoljna pred pandemijom da se Švedska poseti kao turista. Za zvaničnu posjetu bila je potrebna neka posebna prilika. I obratila se za pomoć grupi za podršku i usmjeravanje.

      El Morya-ine dekrete (zabilježila je E.K. Profet)

      Srce

      Vatrena ljubičica, plamen u srcu,

      Zablistajte Božanskom ljubavlju!

      Ti si pravo Milosrđe zauvek,

      Da budem u skladu sa tobom beskonačno.

      Glava

      JA SAM Svjetlost – Hristos u meni,

      Gori Uvijek u mojim mislima;

      Ljubičasta vatra, žarko plamti,

      Oslobodi moj um zauvek.

      Bože, Hljeb svagdašnji,

      Ispuni mi um ljubičastom vatrom,

      Tako da u Tvome nebeskom sjaju

      Moj um je postao Um Svetlosti.

      Ruka

      JA SAM Božja neumorna Ruka,

      Uvek radim da postignem pobedu;

      Velika radost za čistu dušu —

      Srednji put ponizno ostvariti.

      Skoro odmah, moja prijateljica bosanska iz Švedske, predsjednica Unije žena BiH u Švedskoj, pozvala me je da učestvujem na 4. sajmu knjiga, koji su bosanskohercegovački sunarodnici održavali svake godine u Geteborgu, u Švedskoj, krajem februara. Dala mi je kontakte svoje koleginice, koja mi je brzo dogovorila poziv za učešće na međunarodnom sajmu. I ja sam, bez razmišljanja i prikupivši potreban paket dokumenata za poslovnu vizu u Švedsku, otišla u Istanbul da predam dokumente. Stigavši rano ujutru u Istanbul, odmah sam otišla da klanjam jutarnju molitvu u Aja Sofiju, gde sam od samog leta sanjala da ponovo idem, kada sam saznala da je muzej, koji je godinama bio pod zaštitom UNESCO, je pretvoren u funkcionalnu džamiju i dekretom predsjednika Turske joj je dozvoljeno klanjanje namaza. … To je bio znak. Otkazano je plaćanje posete muzeju, ali sam prethodno sa godišnjom muzejskom karticom posetila Aja Sofiju, došla da pogledam Djevicu Mariju sa bebom u naručju ispod kupole hrama. Sada je drevni mozaik na podovima bio prekriven debelim zelenim ćilimima za molitve, a užasna slika mi se ukazala: drevna freska sa Svetom Djevicom Marijom sa Isusom u naručju bila je prekrivena zavjesama da se ne vidi. Kako mi je objasnio službenik hrama, to je učinjeno samo da se ne ometaju muslimani koji su došli na namaz. Očigledno je turska vlada odbila da vodi računa o tome da baština istorije bude dostupna za razgledanje velikom broju hodočasnika i turista iz celog sveta. Nakon jutarnje molitve u Aja Sofiji, prešla sam trg do Sultana Ahmeta, čuvene Plave džamije, koja je po cijelom perimetru bila prekrivena skelama zbog beskrajne restauracije. Vrata džamije su bila otvorena i ja sam klanjao namaz. Od Plave džamije sam otišla u šetnju Zlatnim rogom do moje voljene Sulejmanije džamije. Grobovi Sultana Sulejmana i Kjurem Sultan, koji se nalaze na teritoriji džamije, bili su otvoreni za posjetu i odlučila sam da ih obiđem u ovoj posjeti, a zatim odem da čitam Kuran i molitve u džamiji. Nakon što sam obavila molitvu, prošetala sam do viznog centra ulicom Istiklal, kroz kulu Galata, i stigla taman na vrijeme za termin. Zamislite moje iznenađenje da je taksa za poslovnu vizu za ruske državljane u Turskoj bila upola manja od cijene koju sam ranije najavila. Još jednom sam provjerila kod menadžera da li je ovo definitivno viza za više poslova. Djevojka je pogledala moj pasoš i, zaokružujući oči, rekla da imam pravo na besplatnu uslugu za ovu uslugu. Ponovo je provjerila moja dokumenta i poslala me u drugu kancelariju po otiske prstiju i digitalne fotografije. Nakon što sam obavila neophodnu proceduru i platila dostavu pasoša u Antalyu, odlučila sam da prošetam do egipatskog bazara, čiji sam miris toliko volela: turska kafa Mehmet Efendi, ružičasti tamjan, orijentalna kafa sa karamelom i mastikom, salep (turski napitak od rizoma orhideja) posebno je dobar u hladno doba, razna ulja, čaj od latica ruže, slastica od nara, orijentalni slatkiši….

      Uveče sam se vratila u toplu Antaliju sa čitavim rancem poklona i, razmišljajući kako da ubrzam proces, koji je izgledao beskrajan, uronila sam u molitve i okrenula se praksi prevođenja namere u život, praksi praštanja, zahvalnosti, oslobođenje majčine sudbine i afirmacija «Savršenstvo».

      Praksa «Oživljavanje namjere»

      Tehnika za prevođenje namjere u život i treniranje snage volje. Na prvi pogled izgleda jednostavno, ali nevjerovatno moćno. Praksa «Šibica» je da formirate svoju namjeru i punite je energijom svaki dan tokom 60 dana, uz lomljenje jedne šibice svaki dan u isto vrijeme. Obavezni koraci u praksi:

      1. Kreirajte namjeru, na primjer, želim zarađivati 300 dolara sedmično radeći ono što volim.

      2. Odaberite jedno vrijeme, na primjer, 15:15 (postavite alarm na 15:10).

      3. Svaki dan tokom 60 dana prekidamo jednu šibicu u isto vrijeme odabrano, ni minut ranije, ni minut kasnije!

      4. Ako nekog dana iz bilo kog razloga nije moguće prekinuti šibicu, počinjemo ponovo sa treningom!

      Savjesna primjena ove prakse pozitivno će uticati na vaše samopouzdanje.

      ……………………………………………………………………………………….

      Ova praksa prevođenja moje nove namjere u stvarnost je uspjela drugog dana. Kao što možete lako pretpostaviti, odavno sam tražila sastanak sa Davudom, kada ću biti spremana za to uz dopuštenje i za dobro svog i njegovog Višeg, Monadskog i Božanskog Ja, kao i za dobro ljudi oko nas.

      Adresa magičnog Diamond Beach City-1 odavno je na moj zahtev obezbeđena u opštini gradske skupštine Alanje. Tako da je bila samo mala stvar, useliti se u čarobne apartmane Diamond Beacha. Kako? Zvala sam svog prijatelja iz Adane.

      – Koji datumi su ti potrebni?

      – Sutra, pa, do ponedeljka, do kraja karantene. Želim da se odmorim daleko od svih i na pješačkoj udaljenosti od džamije, kao što znate. Biće dobro da to bude blok A. – Naravno, niko nije ni znao za pravu svrhu moje posete.

      – Dobro. Zvaću, sutra uveče će ti tamo sve srediti. Nakon ručka možete se prijaviti.

      – Odlično, hvala.

      Na kraju krajeva, sve je išlo bolje, magijom.

      Sledećeg jutra sam odletela za Antaliju. Vozač me je čekao na aerodromu. Odvezao se kući da se presvučem i promenim prtljag. Nakon ručka pokupio me je sa mojim stvarima i odveo u Alanju na cijeli divan vikend. Niko nije znao za moje planove i moj dolazak. Unaprijed sam zamolila vozača da mi izda novu SIM karticu bez imena pretplatnika. Dao mi ja je odmah u autu kada smo se sreli.

      Odvezli smo se odmah nakon ručka u Diamond Beach City. Na ulazu u rezidenciju naš auto je dočekao sam menadžer i pomogao oko prtljaga. Dao mi je ključ od stana 9 u bloku A, kako sam želela. Pogledala sam okolo, padao je mrak.

      Menadžer je pokazao na bijeli auto.

      – Evo je Davudov auto. On je kod kuće, hoćete li sada posjetiti?

      – Ne, mislim da ću se odmoriti od puta, imala sam